about time

| smart life magazine |

PUTOPIS UNASENORITA: NA BALKANU UVIJEK JEDEM KAO KOD KUĆE

Posljednjih godina drastično se povećao broj blogera, a time i interes javnosti čime se to oni bave. Iza novijeg bloga s adresom unasenorita.com krije se Suzana koja želi ispričati svoje iskustvo na putovanjima. Trenutno je kaže, posjetila 32 države, a u planu je broj od 35 do 35-e godine. Obzirom da još nije kročila u 30-e, planovi su joj itekako realni.

Priča o gastronomskom iskustvu s njenih putovanja naša je nova tema. Podijeli smo je u dvije cjeline: kako se hranimo na Balkanu i hrana u drugim dijelovima svijeta… Koja vas hrana asocira na Grčku? Što biste naručili u BiH? Kako se jede u Bugarskoj? Jesmo li ‘svi’ burek i ćevap u očima stranaca…?

Neću burek, daj mi ribu

Krajem prošle godine napokon sam završila balkansku rutu na svojim putovanjima. Nedostajale su Bugarska i dio Rumunije da zaokružim priču. Istina je da balkanskih 10-ak i kusur država imaju sličan jelovnik, ali definitivno nije istina da gastronomiju ovog dijela Europe čine burek i ćevapi.

Bez obzira da li ste u Bugarskoj, Grčkoj, BiH ili Sloveniji na ulici u tradicionalnim street food dućanima popularnim pekarnama u ovom podneblju možete kupiti burek i lisnato tijesto za maksimalno 2€ po porciji. Način pripreme se razlikuje. Turci (u balkanskom dijelu Europe) prvo prokuhaju jufku, Albanci razvlače rukama ili vuku jufku ‘u zraku’, dok se u Bosni razvija po domaći uglavnom dugom oklagijom. Iz razgovora s lokalcima da se zaključiti da se postupak pripreme bureka razlikuje, no na koncu daje više- manje isti ili sličan okus. Kako mi burek nije stran, fokusirala se više na okuse druge hrane u ovim zemljama…

U Grčkoj i Albaniji najzanimljiviji su mi plodovi mora, prije svega zbog cijene. Na Grčkim otocima veliku platu morske ribe platite oko 50 €. Govorim o prosječnoj cijeni za izloženu ribu koju birate po svom ukusu. Trećinu te plate platite oko 300 kuna (cca 35-40€) u Dalmaciji uz more. Nevjerovatna mi je ta razlika u cijeni, jer u okusima i vrsti ribe nisam primijetila puno razlike. Ne mogu zaključiti također da su interijeri posloženi po drugačijim standardima… Mjesta koje posjećuju turisti sa prosječnim budžetima su vrlo slična u svakom pogledu (osim cijeni) uz duž cijele Jadranske i Jonske obale. Jednako kao i u BiH za slasticu se najviše služi zaliveni kolač kao urmašica, ružica ili baklava. Sva ostala hrana mi je poprilično slična bila u navedenim državama s ponudom u BiH.

Može tepsija ispod peke

Tradicionalni hercegovački restoran krasi na meniju tepsija ispod sača, junetina, krumpir, luk i drugo korjenasto povrće uz svježu ljetnu salatu ili kiseli kupus zimi. U nekim gradovima popularni su restorani koji rade janjetinu na ražnju određenim danima u tjednu. Ako vam se Jablanica nađe usput svratite na janjetinu gdje je kilogram oko 15-ak Eura ili porcija po osobi oko 6-7 Eura. U Dalmaciji je peka isto popularna, samo se uz krumpir služi i tikvica, te se začini s bijelim vinom i ružmarinom. Za ljubitelje morske hrane kraljica je nedvojbeno hobotnica pripremljena na isti način. I u Zagorju se jede peka, najčešće sastavljena od svinjskog svježeg mesa i špeka. I da!, kad sam već u ovom kraju, najkremastija i najukusnija kremšnita mi je bila u Samoboru. Istina je što kažu.

Po kremšnitu u Samobor, pa u Sloveniju na grah

U Sloveniji od tradicionalnih jela najviše su me oduševila variva na raznu temu s naglaskom na grah i kašu od žitarica. Premda su mi najzanimljiviji bili domaći idrijski žlikrofi, nešto kao knedle od krumpira s krušnim mrvicama posluženi uz teletinu na saft. Gibanicu u Sloveniji morate probati za desert. Porcije su poprilično velike pa može biti i zanimljiv međuobrok uz kavu. Kad sam već kod graha ne mogu ne spomenuti sva jela (grah, gulaše, složence, …) zapečena u glinenim posudama u Srbiji. Vjerojatno ćete ih naći u svim navedenim državama, ali u malim konobama u više gradova u Srbiji su me oduševile. Na prvu! Baš po mom ukusu začinjeno malo bolje, s dovoljno okusa paprike i taman gusto kako mi odgovara. Kad spomenem ova jela poželim upaliti auto samo da stignem negdje na ovakav ručak. U Beogradu volim i hotelske restorane u kojima je uvijek opuštena atmosfera. Kao kod kuće, rekla bih. Neću ulaziti u temu s pecivima, ali domaće pogače s kukuruzom, crnim brašnom, heljdom, jajima, …, su definitivno još jedna stvar za probati u ovoj državi.

Može makedonski fish!

U Makedoniji me oduševio fish pripremljen u dubokoj tepsiji. Ne pitajte me kako. Naručite samo punjenu pastrmku. Rekli su mi da je tajna
pripreme bogata marinada. Poslužuje se uz prilog od lešo povrća. U Sofiji sam probala domaće slastice, domaći sir i kobasicu (lukanka i sudžuk) na ulici. Papreno, ukusno i mekano. Odgovaralo mi je budući da sam došla u vrijeme blagdana kad su temperature bile oko nule. Ono što me stvarno oduševilo u Sofiji su male cijene u lijepo uređenim restoranima. Ako želite kratki odmor u blizini, srdačno preporučam Sofiju upravo zbog opuštene atmosfere i nama vrlo pristojnih cijena. Turistima je vjerojatno najinteresantniji tarator, kao juha od jogurta i čorba od tripica koju nisam probala (iskreno), ali ćete je svugdje sresti.

Haj’mo na kebab?

Uz sve ovo, ne smijemo zaboraviti kebab, odakle god da je stigao. U Mostaru se služi u kifli za sendvič, na Jadranu u tortilji, u Grčkoj na salatu, dok prema Turskoj rekla bih kao veliki ćevap pečen na ražnju… No, to je priča sama za sebe, nama jako bliska na Balkanu i definitivno vrlo popularan u ovim državama.

Za kraj ću samo još spomenuti da u Crnoj Gori potražite konobe koje služe tradicionalni kačamak, bolje začinjen i tražite (preporučam) s više sira.

Rakije ‘vamo

Samo biraj: rakija, uzo, pivo ili vino. Svaki put pijem drugačije, jer sve i da hoću ne mogu stići sve isprobati. Naše podneblje ispunjava sve želje za okusom, teksturom, bojom, mirisom, …, najfinijih alkoholnih napitaka rađenih u kućnoj radinosti. Domaće je najbolje gdje god da si.

Neću ovaj put o sarmi

Na mojoj listi nije bilo sarme, dolme, juhe od koljenice, kiselog kupusa s rebarcima, zapečenog kiselog kupusa, šarana, uštipaka, ćevapa, …, kao ni poznatih restorana koji udovoljavaju hranom vašem nepcu. To mi je kao burek. Svugdje isto, a svugdje na svoj način različito. Svačije i ničije… Također se nisam ni dotakla vrlo zanimljivih delicija i jela koja se smjenjuju s blagdanima i državama. (Da netko ne zamjeri, drugi put o tome.)

I da, sada kada me upitate za tradicionalna jela na Balkanu, ne znam odakle bih krenula. Na mojoj listi je barem 20-ak slanih i slatkih jela kojih se ne bi postidjela, za svačiji ukus. Od plodova mora, preko peke pa do pure.

Suzana piše blog o svojim putovanjima na unasenorita.com o informacijama i podacima koje nije mogla pronaći na Internetu o pojedinim mjestima, gradovima, državama… Trenutno broji 32 posjećene države. U slobodno vrijeme kad ne programira ili bavi se marketingom, najčešće šeta i kuha. Njenu kreativnu kuhinju i recepte za početnike također potražite na istoj adresi unasenorita.com

Leave A Comment

Your email address will not be published.